PODRUČJA RADA:

1. Vježbe za poticanje samostalnosti u svakodnevnom životu; briga za samoga sebe, briga za okolinu, vježbe lijepog ponašanja.

2. Vježbe za poticanje razvoja osjetilnosti; razvijanje osjetila vida, dodira, sluha, težine, topline, mirisa, okusa i stereo-gnostičkog okusa.

3. Vježbe za poticanje i razvijanje matematičkog duha i logičkog uma; usvajanje količine i simbola od 0 do 10, uvođenje u dekadski sustav, učenje prebrojavanja do 1000, usvajanje računskih operacija u okviru dekadskih kategorija.

4. Vježbe za poticanje govora i usvajanje jezika; uvod u područje jezika- govorenje, uvod u područje pisanja, uvod u područje čitanja.

5. Vježbe za kozmički odgoj; u sklopu kozmičkog odgoja istražujemo i upoznajemo bogatstvo sadržaja: zemljopis, zoologija, botanika, antropologija, evolucija, ekologija, astronomija, informatika, povijest, umjetnost i etika. Ovo područje zahtijeva dulji rad bez prekidanja ( projektni rad). Upućuje dijete na holistički pogled na svijet.

 Redoviti 10-satni program po sustavu odgoja i naobrazbe Marije Montessori.

Mješovita vrtićna skupina od 3 godine do polaska u školu.

Voditeljice programa:
Tajana Tabula – odgojiteljica
Vesna Škugor – odgojiteljica

Tina-Valerija Storić – ravnateljica

 MARIJA MONTESSORI

Prva žena liječnica u Italiji. Svoju je metodu razvila pomoću empirijskog promatranja djece. Naglašavala je važnost podrške razvoju dječjih sposobnosti, poštivanja djeteta, njegove slobode samoizražavanja te odgoja i obrazovanja putem osjetila i pokreta, a u cilju uravnoteženog razvoja djeteta.

MONTESSORI PEDAGOGIJA

Naglasak nije na poučavanju djeteta, nego se osigurava poticajna okolina koja povećava dječju radoznalost i omogućuje mu kroz igru spontano učenje otkrivanjem.
Montessori je način života koji ima svoj cilj: doseći mir, razviti samospoznaju i poštivanje prema sebi, drugima i okolini te uvažavati međusobne različitosti.
Montessori pedagogija je obilježena idejom „ POMOZI MI DA TO UČINIM SAM“ – na taj se način jaki usavršavaju, a slabi jačaju.
Djeca kroz niz vježbi, polazeći od konkretnog prema apstraktnom, pomoću posebno načinjenog pribora i pripremljenog okružja uče sama, a glavni ciljevi i zadaci rada su :
- dobro upoznati dijete i odrediti njegove stvarne potrebe i mogućnosti
- usmjeriti dijete na izbor onih didaktičkih sredstava koja potiču njegove sposobnosti i kreativnost
- primjereno poticati vještine i znanja sukladno djetetovim mogućnostima
- poticati razvoj senzorike i grafomotorike
- pripremati dijete za polazak u školu
- poticati druženje
- stjecati sigurnost i povjerenje u vlastite mogućnosti
- razvijati percepciju, koncentraciju, komunikaciju, pamćenje, mišljenje i govor

Stoga Montessori odgojitelj ne poučava djecu, već ih prati i pomaže da individualno i u vlastitom ritmu razvijaju svoje potencijale.

MONTESSORI OKOLINA

Oblikovana je po mjeri djeteta. Didaktički materijali odabrani su i postavljeni kako bi poticali istraživanje. Okolina nudi sve što djetetu treba za tjelesnu, emocionalno – socijalnu, umnu i duhovnu prilagodbu.
Sav se pribor postavlja od lakšeg prema težem, od konkretnog pribora prema apstraktnijem.
Osnovno načelo rada je omogućavanje svakom djetetu da slobodno izabire ono čime će se baviti. Svaki dio pribora ima svoje mjesto. Sve što treba za pojedinu vježbu je na jednom poslužavniku tako da se sve potrebno može odjednom uzeti i odnijeti na mjesto gdje će se raditi. Nakon rada i igre, dijete posprema pribor na mjesto.

Pribor je posebno dizajniran, vrlo lijep i privlačan djeci kako bi ih poticao na rad i istraživanje.